Problem koji farmakogenomika pokušava riješiti
Izbor prvog antidepresiva u ambulantnoj praksi i dalje se velikim dijelom oslanja na kliničku procjenu, profil nuspojava i dostupnost. Dio bolesnika odgovori na prvi lijek, dio ne odgovori, a dio ga prekine zbog nuspojava prije nego što se učinak uopće može procijeniti. Svaka promjena lijeka košta tjedne.
Varijante u genima za citokrom P450 objašnjavaju jedan dio te varijabilnosti. One ne objašnjavaju zašto netko ima depresiju niti hoće li određena molekula djelovati. Objašnjavaju koliko će lijeka biti u krvi pri istoj dozi. To je uža tvrdnja od one koja se često čuje, ali je i najbolje potkrijepljena.
Što točno kažu smjernice
Konzorcij CPIC objavio je 2023. ažuriranu i proširenu smjernicu koja pokriva CYP2D6, CYP2C19, CYP2B6, SLC6A4 i HTR2A u kontekstu inhibitora ponovne pohrane serotonina. Dokument proširuje raniju smjernicu iz 2015. na inhibitore ponovne pohrane serotonina i noradrenalina, te na vilazodon i vortioksetin.1
Jedan zaključak te smjernice zaslužuje posebnu pažnju jer se odnosi na ono što se ne preporučuje. Za SLC6A4, gen za serotoninski prijenosnik, i za HTR2A, gen za serotoninski receptor 2A, postojeći podaci ne podupiru kliničku primjenu u propisivanju antidepresiva.1 Ta dva gena i dalje se nalaze na komercijalnim psihijatrijskim panelima i često se prikazuju kao ravnopravan dio nalaza.
Nizozemska radna skupina DPWG objavila je 2022. smjernicu za CYP2C19 i CYP2D6 kod inhibitora ponovne pohrane serotonina, s izričitim brojčanim preporukama za dozu.2 Godine 2024. objavljena je i smjernica za antidepresive koji nisu ni SSRI ni triciklici, koja obrađuje CYP2D6 uz venlafaksin, mirtazapin i duloksetin, te CYP2C19 uz mirtazapin i moklobemid.3 Za triciklike vrijedi zasebna CPIC smjernica iz 2016. godine.4
| Lijek | Gen | Fenotip | Preporuka |
|---|---|---|---|
| Escitalopram | CYP2C19 | Spori metabolizator | Doza ne bi trebala prelaziti 50 posto uobičajenog maksimuma2 |
| Escitalopram | CYP2C19 | Srednji metabolizator | Doza ne bi trebala prelaziti 75 posto uobičajenog maksimuma2 |
| Escitalopram | CYP2C19 | Ultrabrzi metabolizator | Izbjegavati escitalopram2 |
| Citalopram | CYP2C19 | Spori metabolizator | Doza ne bi trebala prelaziti 50 posto uobičajenog maksimuma2 |
| Citalopram | CYP2C19 | Srednji metabolizator | Doza ne bi trebala prelaziti oko 70 posto uobičajenog maksimuma2 |
| Venlafaksin | CYP2D6 | Spori i srednji metabolizator | Izbjegavati venlafaksin i odabrati alternativu koja se ne metabolizira ili se slabije metabolizira preko CYP2D6. Sniženje doze nije moguće utemeljeno preporučiti jer nuspojave ne prate koncentraciju u plazmi3 |
| Triciklici | CYP2D6, CYP2C19 | Prema fenotipu | Prilagodba doze ili alternativa, ovisno o lijeku. Nortriptilin i desipramin ovise samo o CYP2D6, dok amitriptilin, klomipramin, doksepin, imipramin i trimipramin ovise o oba enzima4 |
| SLC6A4, HTR2A | Nije primjenjivo | Nije primjenjivo | Podaci ne podupiru kliničku primjenu u propisivanju antidepresiva1 |
Razlika između utjecaja na izloženost i utjecaja na ishod
Ovdje leži jezgra rasprave. Da varijante u CYP2C19 i CYP2D6 mijenjaju koncentraciju lijeka nije sporno i o tome postoji opsežna farmakokinetička literatura. Da to mjerljivo poboljšava kliničke ishode je slabija i složenija tvrdnja.
Najveće randomizirano ispitivanje koje je to pitanje izravno postavilo je PRIME Care, objavljeno u JAMA-i 2022. godine. Uključilo je 1.944 bolesnika i 676 kliničara u 22 centra američke veteranske zdravstvene službe, kod bolesnika koji su započinjali ili mijenjali antidepresivnu monoterapiju zbog velikog depresivnog poremećaja.5
Rezultat je bio dvojak. Dostupnost farmakogenomskog nalaza značajno je smanjila propisivanje lijekova s predviđenom interakcijom lijeka i gena. Učinak na remisiju bio je malen, s vrhuncem oko dvanaestog tjedna, a razlika u remisiji na kraju praćenja nije bila značajna.5
Tu razliku vrijedi izgovoriti izravno, jer je ona ono što razdvaja ozbiljnu primjenu farmakogenomike od marketinške. Testiranje pouzdano mijenja ono što liječnik propiše. Da mijenja to koliko će se bolesnika oporaviti, dokazi su znatno skromniji.
Zašto je učinak na ishod manji nego što se očekuje
Nekoliko razloga djeluje istovremeno.
Prvo, udio bolesnika kod kojih nalaz mijenja odluku je ograničen. U populacijama u kojima je to mjereno, udio bolesnika s klinički djelotvornom interakcijom lijeka i gena iznosio je otprilike petinu, 19,3 posto.6 Kod ostalih nalaz potvrđuje ono što bi liječnik ionako učinio.
Drugo, izbor antidepresiva rijetko ovisi samo o metabolizmu. Komorbiditet, prethodni odgovor, profil nuspojava, interakcije s drugim lijekovima i cijena često nadglasaju genotip.
Treće, enzimska aktivnost nije određena samo genotipom. Inhibitori CYP2D6, među njima i sami antidepresivi poput fluoksetina i paroksetina, mogu bolesnika s genotipom normalnog metabolizatora funkcionalno pretvoriti u sporog. Nalaz koji to ne uzima u obzir daje lažni osjećaj preciznosti.
Praktična pitanja kod uvođenja u ambulantu
Koga testirati. Smjernice CPIC i DPWG pisane su tako da pomognu u tumačenju nalaza koji već postoji, a ne da propišu koga testirati.1 To je važna razlika. Odluka o tome testira li se prije prvog propisivanja ili tek nakon neuspjeha ili nepodnošljivosti prvog lijeka je organizacijska i ekonomska, i smjernica je ne rješava.
Kako se nalaz izvještava. Laboratorij izvještava diplotip, koji se zatim prevodi u predviđeni fenotip. Taj prijevod nije trivijalan i nije jednak kod svih pružatelja. U jednoj usporedbi komercijalnih nalaza sa smjernicama CPIC, u 12,8 posto slučajeva prijevod genotipa u fenotip odstupao je od smjernice, pri čemu su sva odstupanja potjecala od jednog pružatelja.7 Prije uvođenja panela vrijedi provjeriti koje alele test uopće detektira i po kojem se sustavu radi prijevod u fenotip.
CYP2D6 je tehnički zahtjevan. Gen ima delecije, duplikacije i hibridne alele s pseudogenom CYP2D7. Paneli koji pokrivaju samo nekoliko čestih pojedinačnih varijanti propustit će dio strukturnih promjena i pogrešno svrstati bolesnika u fenotip.
Podrijetlo podataka. Smjernica CPIC izričito navodi da preporuke uglavnom proizlaze iz istraživanja koja su obuhvatila osobe europskog i istočnoazijskog podrijetla.1 Za CYP2C19, CYP2D6 i CYP2B6 nema razloga očekivati da učinak neće vrijediti šire, ali učestalost pojedinih alela razlikuje se među populacijama, što mijenja koliko će nalaza uopće biti djelotvorno.
Razuman pristup danas
Iz svega navedenog slijedi umjeren, ali ne i odbojan zaključak.
Farmakogenomsko testiranje kod antidepresiva ima dokazan i ponovljiv učinak na izloženost lijeku, ima jasne i brojčano izražene preporuke za nekoliko konkretnih parova gena i lijekova, i ima dokazan učinak na to što se propisuje. Nema uvjerljiv dokaz da samo po sebi značajno povećava udio bolesnika koji postižu remisiju.
To ga ne čini beskorisnim. Čini ga alatom s definiranim opsegom. Najjači argument za njegovu primjenu je izbjegavanje predvidivo loše kombinacije kod bolesnika koji već ima povijest nepodnošljivosti ili izostanka odgovora, a ne obećanje bržeg oporavka svima.
Nalaz koji uz genotip ne donosi tumačenje u kontekstu ostalih lijekova, komorbiditeta i dosadašnjeg tijeka liječenja nije farmakogenomika. To je popis alela.