Uredba je zamijenila Direktivu jer je većina testova bila bez vanjske provjere

Uredba (EU) 2017/746 o in vitro dijagnostičkim medicinskim proizvodima (IVDR) primjenjuje se od 26. svibnja 2022. Tada je stavljena izvan snage Direktiva 98/79/EZ iz 1998., uz prijelazne iznimke.1 Prema Direktivi, proizvođač je za dio testova sam izjavljivao sukladnost. Pod IVDR-om sudjelovanje prijavljenog tijela (notified body), tijela za ocjenu sukladnosti koje imenuje država članica, potrebno je za proizvode razreda B, C i D, a za sterilne proizvode razreda A ograničeno je na uspostavu, osiguranje i održavanje sterilnosti.1

Razlika se vidi u brojkama. Prema Direktivi izdano je oko 1.500 certifikata. Do lipnja 2023. pod IVDR-om je bilo podneseno 1.150 zahtjeva i izdano oko 500 certifikata, a za IVDR je tada bilo imenovano 12 prijavljenih tijela.2 Evaluacija Komisije iz prosinca 2025. zaključuje da sada veći udio in vitro dijagnostičkih proizvoda traži prijavljeno tijelo nego prema Direktivi.3

IVDR ne propisuje koje pretrage liječnik smije zatražiti. Propisuje uvjete pod kojima test smije biti stavljen na tržište ili u upotrebu: razred rizika, dokaze o učinkovitosti i nadzor nakon stavljanja na tržište.1 Ovaj članak objašnjava Uredbu i ne zamjenjuje nadležno tijelo ni regulatornog stručnjaka.

Razred rizika određuje namjena, a genetički testovi u pravilu su u razredu C

Uredba razvrstava proizvode u razrede A, B, C i D prema pravilima iz Priloga VIII. Primjenu pravila određuje namjena proizvoda (intended purpose), koju definira proizvođač. Ako se na isti proizvod može primijeniti više pravila, vrijedi ono koje daje viši razred.1

Za molekularnu dijagnostiku ključno je pravilo 3. U razred C svrstava, među ostalim, proizvode namijenjene:1

  • upotrebi kao prateći dijagnostički proizvodi (companion diagnostics);
  • probiru, dijagnozi ili određivanju stadija raka;
  • genetičkom testiranju ljudi;
  • zbrinjavanju pacijenata s bolešću ili stanjem opasnim po život;
  • probiru prirođenih poremećaja u embriju ili fetusu;
  • probiru prirođenih poremećaja u novorođenčadi, ako bi propust u otkrivanju i liječenju takvih poremećaja mogao dovesti do stanja opasnih po život ili teških invaliditeta.

Razred D ostaje za uže skupine: otkrivanje prenosivih uzročnika u krvi, sastojcima krvi, stanicama, tkivima ili organima radi procjene prikladnosti za transfuziju, transplantaciju ili primjenu stanica, otkrivanje prenosivih uzročnika bolesti opasnih po život s visokim ili suspektno visokim rizikom širenja, praćenje infektivnog opterećenja kod takvih bolesti kada je praćenje ključno za zbrinjavanje pacijenta, te određivanje navedenih krvnih grupa (ABO, Rhesus, Kell, Kidd, Duffy).1 Smjernica MDCG 2020-16 kao primjer razreda D navodi molekularnu tipizaciju RhD krvne grupe ciljanjem alela gena RHD.4

Ista smjernica, u reviziji iz rujna 2026., navodi primjere razreda C za genetičko testiranje: kromosomska stanja (trisomija 21 i 18), nasljedne sindrome raka (BRCA1 i BRCA2), farmakogenomske testove (CYP2C9 i CYP2C19), preimplantacijsku genetičku dijagnostiku i monogenske bolesti poput cistične fibroze.4 Kao primjer razreda C navodi i ciljano sekvenciranje nove generacije (NGS) za otkrivanje stečenih somatskih mutacija u DNA iz tumorskog tkiva fiksiranog u formalinu i uklopljenog u parafin (FFPE). Reagensi za pripremu NGS knjižnica, kao proizvodi za opću laboratorijsku upotrebu, navedeni su kao razred A.4

Softver je u Uredbi izričito naveden kao mogući in vitro dijagnostički proizvod. Softver koji pokreće proizvod ili utječe na njegovu upotrebu ima razred tog proizvoda; samostalni softver razvrstava se zasebno.1 Je li određeni bioinformatički postupak in vitro dijagnostički proizvod, ovisi o namjeni koju mu daje proizvođač.

Proizvođač mora dokazati znanstvenu valjanost te analitičku i kliničku učinkovitost

Prilog XIII definira procjenu učinkovitosti (performance evaluation) kao kontinuirani postupak kojim se podacima dokazuju znanstvena valjanost, analitička učinkovitost i klinička učinkovitost proizvoda za namjenu koju je naveo proizvođač.1

Znanstvena valjanost može se temeljiti i na recenziranoj literaturi i stavovima stručnih društava. Analitička učinkovitost u pravilu se uvijek dokazuje analitičkim studijama. Studije kliničke učinkovitosti provode se osim ako je dano obrazloženje za oslanjanje na druge izvore, poput literature ili objavljenog iskustva iz rutinske dijagnostike.1 Za softver plan procjene mora navesti referentne baze podataka i druge izvore podataka na kojima softver temelji odluke.1

Za prateće dijagnostičke proizvode prijavljeno tijelo mora se savjetovati s nadležnim tijelom za lijekove koje je odredila država članica ili s Europskom agencijom za lijekove (EMA), ovisno o slučaju.1

Članak 4. odnosi se na osobu koja se testira, ne na proizvod. Kada se genetički test koristi u okviru zdravstvene skrbi u smislu Direktive 2011/24/EU, u medicinske svrhe dijagnostike, poboljšanja liječenja, prediktivnog ili prenatalnog testiranja, države članice osiguravaju da osoba ili njezin zakonski zastupnik, prema potrebi, dobije odgovarajuće informacije o prirodi, značenju i posljedicama testa. Za testove koji daju informaciju o genetičkoj predispoziciji za stanja i bolesti koje se prema stanju znanosti i tehnologije općenito smatraju neizlječivima, države članice moraju osigurati odgovarajući pristup savjetovanju. Ta se obveza savjetovanja ne primjenjuje kada genetički test potvrđuje dijagnozu koja je osobi već poznata ni kada se koristi prateći dijagnostički proizvod. Države članice mogu zadržati ili donijeti strože nacionalne mjere.1

Vlastiti testovi bolničkih laboratorija dopušteni su pod devet uvjeta

Smjernica MDCG 2023-1 kao primjer vlastitog proizvoda navodi PCR master mix koji ustanova sama priprema od početnica odabranih prema literaturi.5 Za takve proizvode članak 5. stavak 5. predviđa izuzeće: osim općih zahtjeva sigurnosti i učinkovitosti iz Priloga I., zahtjevi Uredbe ne primjenjuju se na proizvode izrađene i korištene samo unutar zdravstvenih ustanova osnovanih u Uniji, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:1

  1. proizvodi se ne prenose drugom pravnom subjektu;
  2. izrada i upotreba odvijaju se u okviru odgovarajućih sustava upravljanja kvalitetom;
  3. laboratorij zdravstvene ustanove usklađen je s normom EN ISO 15189 ili, ako je primjenjivo, s nacionalnim odredbama, uključujući one o akreditaciji;
  4. ustanova u dokumentaciji obrazlaže da se specifične potrebe ciljne skupine pacijenata ne mogu zadovoljiti, ili se ne mogu zadovoljiti na odgovarajućoj razini učinkovitosti, istovrijednim proizvodom dostupnim na tržištu;
  5. ustanova na zahtjev nadležnom tijelu daje informacije o upotrebi proizvoda, uključujući obrazloženje njihove izrade, izmjene i upotrebe;
  6. ustanova sastavlja javno dostupnu izjavu s nazivom i adresom ustanove, podacima za identifikaciju proizvoda i izjavom da proizvodi ispunjavaju opće zahtjeve iz Priloga I., uz obrazloženje za zahtjeve koji nisu u potpunosti ispunjeni;
  7. za proizvode razreda D ustanova sastavlja dokumentaciju o proizvodnom pogonu, postupku izrade, dizajnu i podacima o učinkovitosti, dovoljno detaljnu da nadležno tijelo može utvrditi ispunjavanje zahtjeva iz Priloga I.; države članice tu odredbu mogu primijeniti i na razrede A, B i C;
  8. ustanova poduzima sve potrebne mjere kako bi proizvodi bili izrađeni u skladu s tom dokumentacijom;
  9. ustanova preispituje iskustvo iz kliničke upotrebe i poduzima sve potrebne korektivne mjere.

Izuzeće se ne primjenjuje na proizvode izrađene u industrijskim razmjerima. Države članice mogu tražiti dodatne informacije, ograničiti izradu i upotrebu određene vrste takvih proizvoda i pregledavati rad ustanova.1 Uvjeti 2, 3 i 5 do 9 primjenjuju se od 26. svibnja 2024. Uvjet 4, obrazloženje da istovrijedan proizvod na tržištu ne zadovoljava potrebe, primjenjuje se od 31. prosinca 2030.1

Zdravstvena ustanova u Uredbi je organizacija čija je primarna svrha skrb ili liječenje pacijenata ili promicanje javnog zdravlja.1 Komisija navodi da to mogu biti i laboratoriji i zavodi za javno zdravstvo koji podupiru zdravstveni sustav, iako sami ne liječe pacijente.6 Uredba ne opisuje istovrijedan proizvod. Prema smjernici MDCG 2023-1, obrazloženje da istovrijedan proizvod ne postoji može se temeljiti na tehničkim, biološkim ili kliničkim obilježjima, primjerice na drugačijoj namjeni, skupini pacijenata, vrsti uzorka ili kritičnim značajkama učinkovitosti. "Tržište" znači tržište proizvoda s oznakom CE u dotičnoj državi članici. Kada se pojavi CE proizvod koji je barem istovrijedan i zadovoljava potrebe skupine pacijenata na odgovarajućoj razini učinkovitosti, ustanova bi trebala započeti prijelaz na taj proizvod.5

Prijelazno razdoblje za razred C traje do kraja 2028., ali samo uz uvjete

Proizvodi koji su bili na tržištu prema Direktivi mogu ostati na tržištu nakon 26. svibnja 2022. do rokova koji ovise o razredu.1 Uvjeti su kumulativni: proizvodi i dalje moraju biti sukladni Direktivi, bez značajnih promjena dizajna i namjene i bez neprihvatljivog rizika; proizvođač je do 26. svibnja 2025. morao uspostaviti sustav upravljanja kvalitetom; za proizvod ili njegovu zamjenu morao je u zadanom roku podnijeti formalni zahtjev prijavljenom tijelu i potpisati pisani ugovor s njim.1 Za proizvode razreda C koji prema Direktivi nisu trebali prijavljeno tijelo i za koje je izjava o sukladnosti sastavljena prije 26. svibnja 2022. ti su rokovi bili 26. svibnja 2026. za zahtjev i 26. rujna 2026. za ugovor. Oba su prošla.

Tablica: Ključni datumi prema konsolidiranom tekstu IVDR-a (stanje 10. siječnja 2025.). Sažetak ne zamjenjuje tekst Uredbe ni uvjete navedene u članku 110.

DatumŠto se primjenjujeNa koga
26. 5. 2022.IVDR se primjenjuje, Direktiva 98/79/EZ stavljena izvan snage uz iznimkeProizvođači, prijavljena tijela, zdravstvene ustanove
26. 5. 2024.Uvjeti 2, 3 i 5 do 9 za vlastite proizvodeZdravstvene ustanove koje izrađuju vlastite testove
26. 5. 2025.Krajnji rok za sustav upravljanja kvalitetom za proizvode iz prijelaznog razdoblja i za zahtjev prijavljenom tijelu za proizvode razreda D i proizvode s certifikatom prema DirektiviProizvođači
26. 9. 2025.Krajnji rok za pisani ugovor s prijavljenim tijelom za te proizvodeProizvođači, prijavljena tijela
26. 5. 2026.Krajnji rok za zahtjev prijavljenom tijelu za proizvode razreda C iz prijelaznog razdobljaProizvođači
26. 9. 2026.Krajnji rok za pisani ugovor s prijavljenim tijelom za te proizvodeProizvođači, prijavljena tijela
26. 5. 2027.Krajnji rok za zahtjev za proizvode razreda B i sterilne proizvode razreda AProizvođači
26. 9. 2027.Krajnji rok za pisani ugovor za proizvode razreda B i sterilne proizvode razreda AProizvođači, prijavljena tijela
31. 12. 2027.Kraj prijelaznog razdoblja za razred D i za proizvode s certifikatom prema DirektiviProizvođači
31. 12. 2028.Kraj prijelaznog razdoblja za razred CProizvođači
31. 12. 2029.Kraj prijelaznog razdoblja za razred B i sterilne proizvode razreda AProizvođači
31. 12. 2030.Uvjet o istovrijednom proizvodu na tržištu za vlastite testoveZdravstvene ustanove

Proizvodi razreda C s certifikatom prema Direktivi koji vrijedi u skladu s člankom 110. stavkom 2. spadaju u skupinu s rokom 31. prosinca 2027., uz iste kumulativne uvjete.1 Za proizvode iz prijelaznog razdoblja već sada vrijede odredbe Uredbe o nadzoru nakon stavljanja na tržište, nadzoru tržišta, vigilanciji i registraciji.1

Provedba zapinje kod prijavljenih tijela i kod rijetkih testova

U istraživanju Komisije s podacima do 28. veljače 2026., od 53 prijavljena tijela 19 je bilo imenovano za IVDR. Do tada je podneseno 3.418 zahtjeva i izdano 2.318 certifikata prema IVDR-u. Za proizvode razreda D bilo je 1.191 zahtjeva i 722 certifikata. Od potpisanog ugovora do novog certifikata za sustav kvalitete i proizvod, 67 posto prijavljenih tijela treba 13 do 18 mjeseci.7 Imenovanje prijavljenog tijela za IVDR trajalo je u prosjeku 1.166 dana.3

Evaluacija Komisije navodi i da je 67 zdravstvenih ustanova prijavilo vlastite in vitro dijagnostičke proizvode nadležnim tijelima (njih 10).3

Koliko se vlastiti testovi koriste, ovisi o području. U jednom belgijskom sveučilišnom bolničkom laboratoriju, od 922 testa oko 42 posto bili su CE-IVD testovi, 11 posto prilagođeni ili izvan namjene korišteni CE-IVD testovi, a 47 posto testovi razvijeni u laboratoriju, većinom jer CE-IVD alternativa nije postojala.8 U europskom upitniku iz 2021., s odgovorima iz 25 od 27 država članica, prosječni udio vlastitih testova bio je 26 posto, s najvišim udjelima u genetici, mikrobiologiji i farmakologiji. Uzorak nije bio reprezentativan.9

Drugačiju sliku daju podaci vanjske procjene kvalitete za rutinske laboratorijske parametre: prema široj definiciji vlastite sustave koristilo je 3,5 posto od 1.763 laboratorija, s 0,8 posto rezultata (prema užoj definiciji 0,74 posto laboratorija i 0,1 posto rezultata), i oni su bili uglavnom jednako dobri kao CE testovi. Autori navode da bi buduća istraživanja trebala obuhvatiti područja u kojima se vlastiti testovi vjerojatno više koriste.10 Prema europskom upitniku navedenom gore, genetika je jedno od takvih područja.9 Europska federacija za kliničku kemiju i laboratorijsku medicinu (EFLM) u stajalištu iz 2025. traži da se za vlastite testove zadrže samo uvjeti o sustavu kvalitete i normi ISO 15189, uz upozorenje na posljedice za specijalizirane testove za rijetke bolesti. Riječ je o stajalištu, ne o istraživanju.11

Sama Komisija u prijedlogu izmjena navodi da je prijelaz na nova pravila doveo do povlačenja nekih proizvoda namijenjenih malim skupinama pacijenata, jer su troškovi prijelaza proizvođačima učinili ocjenu sukladnosti ekonomski teškom.12 Recenzirano istraživanje koje bi izmjerilo koliko je molekularnih ili genetičkih testova u Europi zbog toga povučeno nismo pronašli.

Prijedlog izmjena ublažio bi uvjete za vlastite testove, ali još nije zakon

Komisija je 16. prosinca 2025. predložila ciljane izmjene Uredbe (COM(2025) 1023).12 Za in vitro dijagnostiku prijedlog bi, među ostalim, dopustio prijenos vlastitih proizvoda ako je to u interesu sigurnosti pacijenata ili javnog zdravlja, uklonio uvjet da na tržištu nema istovrijednog proizvoda, i u izuzeće uključio središnje laboratorije koji testove izrađuju i koriste isključivo za klinička ispitivanja. Proizvodi iz prijelaznog razdoblja koji ispunjavaju kriterije prijedloga za orphan proizvode mogli bi ostati na tržištu i nakon rokova iz članka 110. stavaka 3.a i 3.b, ako stručni panel potvrdi te kriterije, nema značajnih promjena dizajna i namjene i proizvod ne predstavlja neprihvatljiv rizik. Prijedlog skraćuje rokove savjetovanja s tijelima za lijekove.12

Prijedlog je u redovnom zakonodavnom postupku, u fazi odbora Europskog parlamenta; okvirni datum plenarne rasprave u prvom čitanju, prema stanju 11. studenoga 2026., je 18. siječnja 2027.13 Prijedlog nije pravno obvezujući, a od radnih verzija pravni učinak ima samo tekst prijedloga objavljen na EUR-Lexu.14 Dok izmjene ne budu donesene i ne stupe na snagu, primjenjuje se sadašnji tekst Uredbe. Tekst se u pregovorima može promijeniti.

Što je u Hrvatskoj primjenjivo danas

IVDR se u Hrvatskoj primjenjuje izravno. Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2017/745 i Uredbe (EU) 2017/746 (NN 100/18) određuje nadležna tijela: ministarstvo nadležno za zdravstvo i Agenciju za lijekove i medicinske proizvode (HALMED).15 HALMED na svojim stranicama ne navodi kasnije izmjene tog Zakona.16 HALMED je 2024. objavio pregled produljenih prijelaznih rokova za in vitro dijagnostičke proizvode.17

Za vlastite testove Zakon propisuje da zdravstvene ustanove nadležnim tijelima na zahtjev moraju dostaviti popis svih dodatnih informacija o proizvodima izrađenim i korištenim unutar ustanove; i Ministarstvo i HALMED takve informacije mogu zatražiti.15 Javnu uputu HALMED-a ili Ministarstva posebno o vlastitim testovima zdravstvenih ustanova nismo pronašli. Zdravstveni radnici, korisnici i pacijenti štetne događaje s proizvodima prijavljuju HALMED-u. Dokumentacija namijenjena pacijentima i laicima mora biti na hrvatskom jeziku.15

Za dijagnostičke usluge koje se nude na daljinu važan je članak 6. stavak 2. Uredbe. Ne dirajući u nacionalno pravo o obavljanju medicinske djelatnosti, proizvod koji se ne stavlja na tržište, nego se koristi u komercijalnoj djelatnosti, uz naplatu ili besplatno, za pružanje dijagnostičke ili terapijske usluge koja se nudi uslugama informacijskog društva ili drugim sredstvima komunikacije, izravno ili preko posrednika, fizičkoj ili pravnoj osobi s poslovnim nastanom u Uniji, mora biti u skladu s Uredbom.1 Izuzeće za vlastite testove odnosi se samo na zdravstvene ustanove osnovane u Uniji.1 Kako Komisija tumači članak 6. za laboratorije izvan Unije, u službenim smjernicama nismo pronašli. Ni posebno pravilo HZZO-a ili Ministarstva o molekularnim testovima koji se šalju u inozemstvo nismo pronašli.

Kliničar koji naručuje test može od laboratorija tražiti dvije informacije. Prvo, je li test CE-IVD proizvod prema IVDR-u, proizvod u prijelaznom razdoblju ili vlastiti test ustanove. Drugo, za vlastiti test, javnu izjavu ustanove i podatak o usklađenosti laboratorija s normom EN ISO 15189 ili nacionalnim odredbama.1