Što je studija mjerila

U listopadu 2026. časopis European Urology objavio je prospektivnu proteomsku analizu rizika od raka prostate iz europske kohorte EPIC (European Prospective Investigation into Cancer and Nutrition).1 Kohorta je između 1992. i 2000. uključila više od 500.000 osoba diljem Europe, a pri uključivanju su uzimani uzorci krvi. Analiza je rađena na ispitanicima iz Italije, Nizozemske, Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva.

Riječ je o studiji tipa case-cohort. Uz nasumično odabranu podskupinu od 1.573 muškarca analizirani su svi muškarci kojima je tijekom praćenja dijagnosticiran rak prostate, ukupno 982 slučaja. U plazmi uzetoj pri uključivanju izmjereno je 6.412 proteina, panelom temeljenim na aptamerima. Medijan mogućeg praćenja iznosio je 16,5 godina. Kod muškaraca koji su obolili, od uzimanja krvi do dijagnoze prošlo je u medijanu 10,9 godina.

Svaki protein testiran je zasebno, Coxovim modelom prilagođenim za indeks tjelesne mase, pušenje, alkohol i obrazovanje. Lažno pozitivni nalazi kontrolirani su korekcijom za višestruko testiranje (Benjamini i Hochberg, FDR ispod 0,05) unutar svakog ishoda. Dva primarna ishoda bila su rak prostate ukupno i agresivni rak prostate. Agresivnim se smatrao rak s Gleasonovim zbrojem 8 ili više, uznapredovali stadij (T3 do T4, zahvaćeni limfni čvorovi ili udaljene metastaze), PSA pri dijagnozi iznad 20 ng/ml ili smrt od raka prostate.

Podaci o obiteljskoj anamnezi raka prostate, podrijetlu i lijekovima nisu bili dostupni. Rezultati su zatim uspoređeni s dvjema drugim kohortama i s genetskim analizama.

Najjači signal je PSA, a ostali učinci su umjereni

Za rak prostate ukupno, značajna su bila samo tri proteina. Najjači signal dao je sam PSA, u radu označen nazivom gena KLK3. Rezultati su izraženi kao omjer hazarda (hazard ratio, HR) za razinu proteina višu za jednu standardnu devijaciju. Za PSA omjer hazarda iznosio je od 1,76 do 2,28. Raspon postoji jer je PSA mjeren s četiri različita aptamera, molekule koje vežu protein. Slijede FLT4 (VEGFR-3), receptor za čimbenike rasta krvnih i limfnih žila, s omjerom hazarda 1,26 (95% CI 1,13 do 1,40), i ACP3, kisela fosfataza prostate, s omjerom hazarda 1,20 (1,10 do 1,31).1

Urednik časopisa u osvrtu na kliničku važnost, objavljenom uz rad, povezanost s KLK3 i ACP3 opisuje kao očekivanu. Da razina PSA godinama unaprijed nosi informaciju o riziku, poznato je otprije. Nova informacija nalazi se u ostalim proteinima, i ondje su učinci mali. Omjer hazarda od 1,2 do 1,3 po standardnoj devijaciji znači da razina jednog proteina malo pomiče rizik pojedinca.

Ukupno je 53 proteina bilo povezano s barem jednim ishodom. Većina tih povezanosti ostala je stabilna nakon prilagodbe za KLK3, što upućuje na to da nisu samo odraz razine PSA.1

Nalazi za agresivni rak počivaju na manjem i nepotpunom uzorku

Uz agresivni rak bilo je povezano sedam proteina, među njima ANKRD1 s omjerom hazarda 1,25 (1,14 do 1,37) i TPM3 s 1,25 (1,13 do 1,39). ANKRD1 je bio dosljedno povezan sa svim klinički važnim podskupinama: s visokim gradusom 1,23 (1,11 do 1,36), s uznapredovalim stadijem 1,26 (1,15 do 1,39) i sa smrću od raka prostate 1,29 (1,15 do 1,46).1

Uz te brojke treba napomenuti dvije stvari. Agresivni rak imalo je 290 muškaraca, a smrt od raka prostate zabilježena je kod njih 102. Važnije je da za 540 od 982 slučaja, odnosno 55 posto, nije bilo moguće utvrditi je li rak bio agresivan. Gradus je nedostajao u 31 posto, a stadij u 46 posto slučajeva. Autori sami navode da nedostajući podaci mogu dovesti do pogrešne klasifikacije ishoda, a da su zbog malog broja događaja povezanosti za podskupine manje stabilne.

Posebna analiza bila je usmjerena na proteinske produkte 71 poznatog gena pokretača raka prostate. S agresivnim rakom bile su povezane razine ERBB3, KRAS i NRAS, s omjerima hazarda oko 1,25. Autori upozoravaju da razina takvog proteina u krvi nije zamjena za onkogenu aktivaciju u tumoru, nego mogući odraz ranih bioloških promjena u istim signalnim putovima.1

Neki proteini povezani su s rakom dijagnosticiranim nakon više od petnaest godina

Naslov rada govori o biomarkerima koji prethode dijagnozi više od deset godina. U analizi prema vremenu do dijagnoze dvanaest proteina bilo je povezano s rakom dijagnosticiranim više od petnaest godina nakon uzimanja krvi. Dva su bila povezana s manjim rizikom: GZMK, enzim citotoksičnih limfocita, s omjerom hazarda 0,57 (0,44 do 0,73), i ANXA2 s 0,62 (0,50 do 0,78). Za GZMK povezanost je bila to izraženija što je razmak do dijagnoze bio dulji.1

Autori to tumače kao mogući znak učinkovitijeg imunosnog nadzora kod muškaraca koji nisu oboljeli. Navode i drugo objašnjenje: niža razina u krvi mogla bi odražavati prelazak citotoksičnih limfocita u tkivo prostate. Rad ne odlučuje između tih dvaju tumačenja.

Ova skupina obuhvaća 144 slučaja. Nalaz je zanimljiv za biologiju nastanka bolesti. Za probir je manje izravno upotrebljiv, jer se odnosi na rizik u vrlo dugom razdoblju.

U drugim kohortama potvrđena su samo četiri proteina

Rezultati su provjereni u američkoj kohorti ARIC (4.284 muškarca, 590 slučajeva raka prostate). Od 53 proteina iz EPIC-a, u ARIC-u ih je bilo dostupno 28. KLK3 i ACP3 bili su povezani s više ishoda, a ANXA2 i APOC2 pokazali su isti smjer učinka.1 FLT4 i GZMK u ARIC-u nisu pokazali povezanost.

ARIC nije imao podatke o gradusu ni stadiju, nego samo o smrti od raka prostate, pa nalazi za visoki gradus i uznapredovali stadij ondje nisu mogli biti provjereni. Usporedba s UK Biobankom oslonila se na raniju prospektivnu proteomsku studiju iste skupine,2 s podacima za 21.317 muškaraca i proteinima mjerenim drugom metodom. Od 18 dostupnih proteina nijedan nije bio povezan s rizikom od raka prostate.1 Slaganje dviju metoda mjerenja jako je variralo, uz medijan korelacije od 0,20, pa izostanak potvrde ne znači nužno da je izvorni nalaz pogrešan.

Genetske analize dale su djelomičnu potvrdu. U analizi Mendelove randomizacije četiri proteina pokazala su sukladan smjer učinka: AMIGO2, KLK3, OSCAR i SAT2. Analiza kolokalizacije, koja provjerava potječu li genetski signal za razinu proteina i signal za rizik od bolesti od iste genske varijante, to nije potvrdila. Autori napominju da ta analiza za tako umjerene signale nema dovoljnu statističku snagu. Analiza rijetkih varijanti u egzomima iz UK Biobanka dala je nominalno značajan rezultat za osam od 52 gena, za rak prostate ukupno.1

Tablica: Odabrani proteini, omjer hazarda za razinu proteina višu za jednu standardnu devijaciju, s 95-postotnim intervalom pouzdanosti. Sažetak ne zamjenjuje izvorni rad i njegov dodatak, koji sadrže sve proteine i ishode.

ProteinIshod u EPIC-uOmjer hazarda (95% CI)ARICGenetska potpora
KLK3 (PSA)rak prostate ukupno1,76 do 2,28potvrđenoMendelova randomizacija
ACP3rak prostate ukupno1,20 (1,10 do 1,31)potvrđenoanaliza rijetkih varijanti
FLT4rak prostate ukupno1,26 (1,13 do 1,40)nije potvrđenonema
ANKRD1agresivni rak1,25 (1,14 do 1,37)nije dostupnonema
AMIGO2uznapredovali stadij1,49 (1,26 do 1,75)ishod nije dostupanMendelova randomizacija
GZMKrak nakon više od 15 godina0,57 (0,44 do 0,73)nije potvrđenonema
ANXA2rak nakon više od 15 godina0,62 (0,50 do 0,78)isti smjernema

Rad ne prikazuje koliko proteini poboljšavaju predviđanje uz PSA

Studija mjeri povezanost, a ne točnost predviđanja. U radu nema površine ispod krivulje (AUC), C-indeksa ni procjene koliko proteini dodaju razini PSA. Dodatak rada navodi da su eksploratorne c-statistike procijenjene, ali njihovi rezultati nisu prikazani ni u radu ni u dodatku.1

Rad je u tome jasan. Autori navode da su učinci većine proteina umjereni i da će njihovu kliničku korist trebati procijeniti u namjenskim studijama predviđanja. Urednik časopisa u istom osvrtu dodaje da je vanjska potvrda bila djelomična i da proteine zasad treba smatrati kandidatima za biomarkere, a ne klinički primjenjivim testovima.

Ista istraživačka skupina ranije je u istoj kohorti provjerila jedan postojeći test temeljen na proteinima u krvi. Za rak visokog gradusa test je imao površinu ispod krivulje 0,69, a sam PSA 0,75, i nije značajno poboljšao predviđanje klinički značajnog raka.3 To pokazuje da povezanost s rizikom i dodana vrijednost uz PSA nisu ista stvar.

Ograničenja koja autori sami navode

Dio povezanosti s KLK3 mogao bi biti posljedica samog dijagnostičkog puta. Povišen PSA vodi do upućivanja na biopsiju, a biopsija do dijagnoze. Autori navode da se to može odnositi na dio nalaza, osobito u analizama s kratkim razmakom do dijagnoze. Kod ACP3 smjer povezanosti u tim se analizama čak promijenio nakon prilagodbe za KLK3.1

Bez podataka o obiteljskoj anamnezi, podrijetlu i lijekovima moguć je rezidualni zbunjujući učinak. Autori zaključuju da neki nalazi mogu biti slučajni.

Tome treba dodati ono što rad ne razmatra izravno. Broj dijagnoza raka prostate u kohorti ovisi i o tome koliko se u pojedinoj zemlji i razdoblju testirao PSA, pa se dio razlika među ishodima može odnositi na obrasce testiranja, a ne samo na biologiju.

Sukob interesa nije prijavljen. Proizvođač platforme izveo je mjerenja na temelju istraživačkog ugovora, ali prema izjavi u radu nije sudjelovao u analizi, tumačenju ni pisanju rada. Rad je objavljen s otvorenim pristupom.1

Što je od ovoga primjenjivo u Hrvatskoj

Nijedan protein iz ove studije nije dio preporuka za rano otkrivanje raka prostate. Smjernice Europskog urološkog društva (EAU) iz 2026. dobro informiranim muškarcima s očekivanim trajanjem života od barem 15 godina nude individualizirani pristup ranom otkrivanju prilagođen riziku (slaba preporuka). Rano testiranje PSA nudi se od 50. godine, od 45. uz obiteljsku anamnezu raka prostate prije 60. godine ili afričko podrijetlo, a od 40. kod nositelja mutacije BRCA2 (jaka preporuka). Kod muškaraca bez simptoma s PSA od 3 do 20 ng/ml za odluku o biopsiji koristi se magnetska rezonancija (jaka preporuka), a kao druge mogućnosti kalibrirani kalkulator rizika ili dodatni biomarker iz seruma ili urina (slaba preporuka).5 Proteini iz ove studije među takvim testovima nisu; rad ih opisuje kao kandidate, a ne kao klinički primjenjive testove.

Preporuka Vijeća Europske unije iz 2022. poziva države da za rak prostate razmotre postupno djelovanje, uključujući pilot projekte i daljnje istraživanje, pri ocjeni organiziranih programa temeljenih na testiranju PSA i magnetskoj rezonanciji kao kontrolnom testu.6 Dugoročnu korist testiranja PSA pokazuje europsko randomizirano ispitivanje ERSPC: nakon 23 godine smrtnost od raka prostate u skupini pozvanoj na probir bila je 13 posto niža, uz apsolutno smanjenje od 0,22 postotna boda i jednu spriječenu smrt na 456 pozvanih muškaraca. Incidencija je istodobno bila 30 posto viša, što upućuje na pretjeranu dijagnostiku.4

U Hrvatskoj se od 1. veljače 2024. u Gradu Zagrebu provodi posebni program probira i ranog otkrivanja raka prostate. Namijenjen je muškarcima od 55 do 69 godina, s ciljem od oko 10.000 uključenih. Liječnik obiteljske medicine poziva na besplatno testiranje PSA, a daljnje pretrage slijede ako ih smjernice traže.8 Prema najavi iz 2023., ti koraci su ponovljeni PSA, magnetska rezonancija i urološka obrada.7 Prema stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Ministarstvo zdravstva odlučilo je pokrenuti nacionalni program. Datum početka nacionalnog programa i rezultati zagrebačkog programa na službenim stranicama nisu objavljeni.9

Iz svega navedenog slijede tri stvari upotrebljive u ordinaciji.

Proteinski test za rizik od raka prostate na temelju ove studije ne postoji. Muškarcu koji pita nakon medijskih naslova može se reći da je riječ o istraživanju biologije bolesti, a ne o pretrazi.

Najjači proteinski signal u studiji je sam PSA. To je u skladu s postojećim pristupom: informirana odluka o testiranju PSA i magnetska rezonancija prije biopsije.

Doprinos rada je biološki. Imunosni i angiogeni putovi te produkti gena pokretača kandidati su za buduće studije predviđanja, koje će morati pokazati dodanu vrijednost uz PSA i magnetsku rezonanciju.